Ljubav / Sreca / Prokletstvo

25 Dec

Cao ljudi. 🙂 Ovo ce biti jedna krajnje interesanta prica…

Sinoc negdje oko 21-og casa sam legao u krevet jer mi je bilo lose. Nisam se osjecao dobro i bio sam primoran leci. Nakon pet minuta lezanja meni nije bilo ni malo bolje pa sam odlucio da pustim neku muziku kako bih zaboravio na sve, u skladu s tim dosla je i Metallica. Malo cudan izbor, ha? Pa da, ali s Metallicom je sve pocelo…

Negdje izmedju pjesama “Enter Sandman” i “Master of Puppets” sam zaspao, sudeci po trajanju sna i pjesmama koje su svirale pre i posle, zaspao sam dok je na repertoaru bila “Fade to Black” pjesma… Ta pjesma je bas specificna za ovu temu, pa evo i dio teksta:

Emptiness is filing me
To the point of agony
Growing darkness taking dawn
I was me, but now She’s gone

Rijetko kad se sjecam svojih snova, ali kad se sjetim istih, znam ih i prepricati u detalje. Pa tako cu zapoceti i ovaj… U snu je bio Katolicki Bozic (Nedelja), bas ovaj dan. Odlucio sam pozvati tu curu na “date” i to na klizanje. Prosuo sam joj spiku da cu joj reci sto je zovem van ako pristane da ode samnom na klizanje. Ona je pristala i mi smo otisli… Nasli smo se u centru grada gdje je sve bilo  u praznickom duhu, kako i dolikuje jednom Bozicnom danu, citav grad je bio okicen, cak je i na jednom standu stajala i Milka cokolada koja me je podsjetila na reklamu “Kako je samo gurkala”, sve je bilo u tonu srece, veselja i ljubavi. Love is in the air …

Zaputilo smo se ka klizalistu i usput smo razmjenili koju salu, kada smo dosli na klizaliste bilo je malo dosadno jer smo cekali na klizaljke 30 minuta. “Nedelja je, mnogo ljudi se klize, nismo jedini” – rekla je ona. Na kraju kada smo dobili klizaljke rekao sam joj: “Kad si ti zadnji put stala na led? Ja se svoj zadnjeg puta i ne sjecam bas najbolje, pa pitam da znam ko ce koga ovde cuvati”. Malo smo se nasalili i stali smo na led, bilo je predivno. Nas dvoje na ledu, sve oko nas bijelo, nebo istackano sa milionima zvjezda koje mi govori da smo nas dvoje bas jedno za drugo. Mnostvo ljudi je bilo oko nas, ali ja to nisam primjecivao, jer sve sto je meni bilo vazno jeste da je ona tu. Upitala me je: “De mi sad reci, zasto si me zvao na klizanje?” – Sa beskrajnom tugom u srcu za ono sto cu reci, i nadanjem sta bi par tih mojih recnica moglo u njoj pobuditi, odgovorio sam: “Draga, i sama znas da bih ja vec sledece godine lagano mogao otputovati iz ove zemlje. I onda bi se moglo desiti da vise nikada ne vidim meni drage osobe, pa cak i tebe. Zbog toga, zelim da provedem sto vise vremena zajedno s tobom i sa meni dragim osobama, kako bih pamtio samo najljepse trenutke dok vas budem ostavljao, zauvjek.” – Ona se rastuzila i pomalo je utihnula, nastavili smo klizati. U jednom trenutku kroz glavu mi je prosla misao: “Stani malo, sta ja ovo radim? Pogledaj je, stoji tu poredem mene bozanstvena, preljepa, besmrtna, a ja tu nesto pokusavam.” – Pogledao sam je u oci i vidio sam tugu i usamljenost, to vidim skoro pa svaki dan kod nje u ocima i pomislio sam jos jednom: “Jeste, njoj treba neko ko ce je cuvati, ali to ne mogu biti ja, ne smijem biti ja. Sta ako sve ovo sad prodje i mi budemo zajedno, nastane ta velika ljubav i na kraju sve to pukne. Izgubit cu je, tj. ona mene ne samo kao ‘momka’ vec kao i prijatelja. Pa to je mac sa dve ostrice. Sem toga, sta sada ako mi budemo zajedno i ja budem morao otici, ona ostaje sama, sve to kako bi samo mene cekala? Ne ide, ne mogu joj to uraditi. Ne mogu to traziti od nje…” U trenutku dok sam to mislio, ja sam se sapleo i pao sam, a ona preko mene.

Bio je to jedan veoma blizak susret… Gledao sam je u oci i vidio sam izvor svoje srece, nadanja – vidio sam svoj bolji zivot! A tada se desilo nesto neocekivano, nagnula je svoju glavu ka meni i poljubila me je. – Sa tim slatkim poljupcem na svojim usnama i moj san se zavrsio, a ja sam se probudio. Na slusalicama je udaralo “Master of Puppets is pulling you strings” …

Osjecao sam se srecno zbog predivnog sna, a opet i beskrajno tuzan jer sam se vratio u svoj stari svijet. I da, taj novi dan koji je osvanuo je bas ovaj danasnji i bas to je Katolicki Bozic (Nedelja). Koincidencija ili samo nesto sto je moj um zamislio? Sta sada uraditi govorim sebi? Koju posluku porati, kome? Da li opet nastaviti muciti sebe sa spoznajom da volim osobu koja ne zeli mene. Kako bez nje pobjediti cjeli svijet? Ili misliti da je citav taj san bio nesto sto bi se stvarno moglo dogoditi, te da bih je trebao nazvati? Ona je tu, a opet nije tu … uistinu, zena koje nema.

Volim te…

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: