Zivotna skola!

23 Dec

Ne naucimo svakog skolskog dana nesto novo sto ce nas pratiti do kraja zivota. Ne saznamo svakog prosjecnog dana od cega smo skovani. Ali ovaj dan je bio bas takav…

Bio je to obican utorak, kada sam odlucio otici na kafu sa svojim prijateljima pre skole. Kao i uvijek, dobro smo se zabavili i posteno nasmijali. Kada smo zavrsili sa kaficom krenuli smo ka skoli, ali samo par metara pred skolom  neki nepoznati mladic me je zaustavio. Bio je godinu dana mladji od mene, ali oci su mu bile tamne, kao da skrivaju najmracnije tajne droge i alkohola.

Probao sam ga zaobici, ali je on insistirao da porazgovaramo. Rekao mi je da ja maltretiram njegovg brata te da mu uzimam novac za uzinu, zargonski receno “zicam novac”. Naravno, nisam imao pojma o cemu on prica, ali jednu stvar jesam znao, da on sve to izmislja. Pokusao sam razgovarati s njim, ali on nije htjeo slusati, i tada sam znao da moram zavrsiti taj razgovor sto prije. Bio sam nervozan jer su svi moji “prijatelji” otisli, sem jednoga, a on je bio u drustvu sa jos cetri svoja prijatelja. Takodje, bio sam i uplasen jer sam znao da me mogu napsati i povrjediti me veoma jako, ali jednu stvar koju nisam znao tj. nisam mogao razumjeti jeste zasto se to desava meni.

Prijetio mi je i rekao mi je: “Ako zelis, mozemo rjesiti ovo sakama, nozem ili cak pistoljem”. Bio sam prestrasen ali sam glumio kao da je sve OK. Smirio sam ga sa rjecima koje su napokon izgledale kao da dopiru do njegovog umisljenog razmisljanja/prosudjivanja, i krenuo sam hodati ka skoli.

Kada sam usao u skolu znao sam da sam siguran, ali i dalje sam bio uplasen, moje srce je udaralo kao cekic, a hladan znoj me je oblio. Mozda sat vremena kasnije otisao sam iz skole; Nisam se mogao nositi sa pritiskom. Kada sam se smirio zelio sam saznati ime te osobe, potrazio sam na Facebook-u i nasao sam ga. Rekao sam roditeljima i zvanicnicima skole sta se desilo te sam dobio njihovu punu podrsku u prevazilazenju tih losih osjecaja koji su se nagomivalavi unutar mene.

Iskusio sam horor ali sam naucio da ma koliko god ne zelimo upasti u lose situacije i ma koliko god ne zelimo biti okruzeni losim ljudima, eventualno to ce se i desiti. Ali jedino sto je bitno kada se nadjete u takvoj situaciji jeste kako je rjesiti. Da li se upustiti u fizicki obracun, svadju, mozda poceti vristati i bjezati, ili pokusati rjesiti to na civilizovan nacin? Ja sam izabrao posljednju opciju; Zauzeo sam stav, pokazao sam da nisam uplasen; prijavio sam incident kako se to ne bi ponovilo nekom drugom i otisao sam uzdignute glave – pobjednicki.

Na taj sudbonosni skolski dan, naucio sam nesto o zivotu i svijetu oko mene. Naucio sam da treba mnogo vise da bi bio strpljiv nego prebrz, biti civilizovan i otmjen nego svadljiv, i da mogu uraditi mnogo toga razumom, a ne silom. Nadam se da necu nikada vise biti u takvoj situaciji, ali ako ikada budem, znat cu kako zauzeti stav za sebe.

Ratko Solaja

Advertisements

3 Responses to “Zivotna skola!”

  1. Ratnik Paorskog Srca December 23, 2011 at 23:55 #

    Ali isto tako si shvatio koliko su ti skolski prijatelji zapravo prijatelji. Kad zagusti, onda se vidi.

    • deutschland94 December 24, 2011 at 07:04 #

      Da, da naravno. 🙂 Jedini pravi Luka, sve ostalo, zargonski receno, “jajare”

  2. Ratnik Paorskog Srca December 25, 2011 at 02:51 #

    Mada uvijek treba imati prijatelje s kojima se mozes i nasmijati malo, cak i ako nisu sposobni, ko sto bi rekli, stici i uteci i na hrabrom mjestu postojati. Ali ipak, blize drzi one koji su spremni na sve za tebe 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: