Nesto novo…

23 Dec

E pravo da Vam kažem, sve češće mislim da sam se ja rodio u pogrešnom vijeku. Mislim gdje nestala sva ta romantika, taj viteški odnos prema ženama i sa druge strane gdje su nestale te fine smjerne žene k’o što su nekad bile.

Pa da … a gdje nestalo to pisanje pisama, taj fini običaj? Uzmeš fino komad hartije, pa ga namirišeš nekim finim mirisom koji ona poznaje pa onda uzmeš olovku i staviš ‘vako:

“Draga moja golubice, Puno mi nedostaješ. Maštam o danu kad’ ćemo se opet sresti. Tvoj, Ratko”.

Ihh…a im’o sam dobru foru, uzmem onaj žar od cigare pa po onom obodu od hartije sve napravim ‘vako k’o, znaš k’o neka patina i to je baš lijepo izgledalo. Koje ba, ma to su sve trebe voljele. Onda ima ona da osjeti i tvoj miris i da vidi tvoj rukopis i vidi se bolan da je neki trud u to uložen. A sad kad’ bi’ to napravio pa men’ bi se smijali. Jer sad je sve nešto k’o, te nađi me na skype-u te add-uj me na FaceBook-u, te čet ovaj, te čet onaj. Hajde Boga ti, mislim sve je to za mene, kako bi’ ti rek’o plastično, nije to za mene.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: